Beautiful Plants For Your Interior

Ideja za roman

Znate onaj osjećaj kada u vama vrije i kipi neka ideja ili osjećaj? Potiskujete ga u sebi ali on cijelo vrijeme pokušava izaći, kao da ima vlastitu volju.

Poznajete li i osjećaj kad se napokon prepustite i prihvatite svoju „sudbinu“?

Jednog ljetnog prijepodneva, dok sam s obitelji krenula stazom od Šestina prema izletištu Kraljičin zdenac, nije mi bilo na kraju pameti da će se tog dana dogoditi nešto što će promijeniti moj život.

Nešto tako jednostavno i naoko nevažno je pokrenulo malenu iskru koja se svakim danom pretvarala u sve veći plamen.

Došavši pred zatvoren i oronuo restoran, jezerce uz čije su rubove ležale boce, omoti čokolada i nakupine trulog lišća, osjetila sam tugu što je ovako lijepo mjesto zapušteno i zaboravljeno.

Mjesto koje ima povijest, uz čiji se nastanak veže legenda, mjesto koje je povezano s utvrdom Medvedgrad koja je samo par minuta hoda dalje.

Utvrdom koja poput krune ponosno stoji na vrhu brežuljka i koju turisti koji posjete Zagreb ne dolaze pogledati jer je malena i ne nudi dovoljno zanimljiv sadržaj.

Gledajući tako u taj Zdenac, pomislila sam kako bi bilo odlično da netko napiše priču o djevojci koja je pomoću njegove čarolije putovala kroz vrijeme i našla se u srednjem vijeku, okružena naoružanim vojnicima i praznovjernim narodom?

Što ako bi upoznala Crnu kraljicu iz legendi?

Zar ne bi takva priča privukla više ljudi na ta mjesta?

Zar ne bi mnogi željeli vidjeti mjesto kroz koje je djevojka proputovala 600 godina, ili

utvrdu u kojom su i sami kročili kroz priču?

Ta je ideja živjela u meni svakog dana od tog izleta. Nisam ništa činila da zaista počnem pisati jer nisam mislila da bi taj netko mogla biti ja, ali dijelovi priče su se neprestano slagali u mojoj glavi.

Uskoro sam imala radnju o djevojci Jeleni koja se pokušava vratiti u svoje doba i mrzovoljnom satniku Danijelu koji joj se polako uvlači u srce.

Željela sam uključiti i Crnu kraljicu, tj. Barbaru Celjsku u priču, pa sam se bacila u istraživanje.

Što sam više čitala o njoj, njenom životu, braku, politici i svime čime se bavila preda mnom se materijalizirala žena od krvi i mesa.

Žena koja je bila mnogo važnija od sporednog lika.

Gotovo sam mogla osjetiti kako me moli (hm, možda ipak zapovijeda😆) da ispričam njenu priču, da pokažem svijetu tko je bila zaista.

Žena iza legende.

Kraljica koja je poput svih nas imala čežnje i strahove, koja se borila protiv patrijarhalnog poretka.

Koja se borila za sebe koliko god teško bilo i koja je prije svega željela ono što svatko od nas želi i potrebno mu je više od svega – ljubav.