Oživljavanje povijesnih ličnosti nikada nije lako, osobito kada su tijekom stoljeća stvorene potpuno krive slike, kao što je slučaj s legendom o Crnoj kraljici. Moja misija je skinuti stigmu s kraljice Barbare i približiti je vama.
Barbara Celjska, rođena 1392. godine (točan datum rođenja nije poznat), bila je kći bana Hermana II. Celjskog i Ane von Schaunberg. Žigmund Luksemburški zaručio ju je kada je imala dvije godine, a udala se za njega u Krapini 1405. godine, s trinaest godina. Taj politički dogovor bio je način da Žigmund osigura nasljednika, no Barbara je bila mnogo više od političke figure. Bila je izuzetno lijepa, plave kose, govorila je šest jezika, bavila se alkemijom i aktivno sudjelovala u politici – u vrijeme kada to nije bilo uobičajeno za ženu.
Žigmund Luksemburški (15. veljače 1368.) bio je sin cara Karla IV. Oženio je Mariju Anžuvinsku koja je preuzela hrvatsko-ugarsku krunu nakon smrti svog oca, Ludovika I. Anžuvinskog. Umrla je pod sumnjivim okolnostima, a Žigmund tada postaje vladarem. Žigmund je bio poznat po svojoj ambiciji, beskompromisnoj prirodi i lukavosti. Odradio je mnoge političke i vojne poteze koji su oblikovali povijest, no također je trošio velike količine novca na ratove i obnovu gotičkih dvoraca u Budimu i Višegradu.
Barbara je bila poznata po brojnim ljubavnicima, što nije bilo tajno. U povijesti se spominje incident s Neuhauselom iz Malog Kalnika, a razlog njezina izgnanstva u Melnik također je dio povijesnih spekulacija. Legenda o Crnoj kraljici uključuje i elemente o njezinu okrutnom ponašanju prema ljubavnicima, poput bacanja s kule ili zatočenja s veprom u kavezu. Ovaj intrigantan element u mojoj verziji oživljava punom snagom u drugom nastavku.
Bitka kod Dobora, koja se dogodila 1408. godine, stvarna je povijesna bitka u kojoj su ubijena plemićka plemena koja su bila saveznici Žigmunda Luksemburškog u njegovom ratu protiv Osmanlijskog carstva. Ovu bitku sam iskoristila u romanu kako bih prikazala Žigmundovu okrutnost i način ratovanja.
Barbara je zaista imala laboratorij u dvorcu Samobor, smještenom u blizini rudnika bakra u Rudama. Ovdje je istraživala alkemiju, a proces izrade lažnog zlata sam pronašla u povijesnim zapisima Johanna von Laaza, češkog alkemičara koji je tvrdio da Barbara vara narod nakon što mu nije htjela odati svoje tajne.
Fridrik Celjski, kraljičin brat, je u mojoj priči trebao biti zlikovac. Nisam ni sanjala da je on Fridrik iz legende o Veroniki Desinićkoj! Fridrik je na kraju ostao pozitivan lik, a željela sam prikazati i njihovu tragičnu priču iz kraljičinog ugla. Supružnici nisu uhvaćeni u Medvedgradu niti u Remetama, ali sam ih za potrebe priče smjestila upravo tamo.
Postoji povijesni trač da su kralj i kraljica zatočili Alberta Habsburškog, unatoč obećanju Žigmunda da će mu dodijeliti krunu ako ne bude imao muškog nasljednika. Iako se ovaj podatak ne pojavljuje u službenim povijesnim izvorima, u romanu sam odabrala prikazati tu mogućnost, jer mi je bila intrigantnija.
Red zmaja, osnovan 1408. godine od strane Žigmunda Luksemburškog i Barbare Celjske, postao je simbol političke moći. Članovi Reda bili su najvažniji vladari tog doba, uključujući engleskog kralja Henrika V. i vlaškog vladara Vlada II. Drakulu. Zmaj koji grize vlastiti rep postao je prepoznatljiv simbol tog moćnog saveza.
U srednjem vijeku, politika je bila domena muškaraca, no Barbara Celjska bila je iznimka. Kraljica Barbara nije samo bila politička figura, već je imala važnu ulogu u oblikovanju političkih odluka svog vremena. Osim toga, njezina aktivna uloga u ekonomiji i političkoj sceni nadmašivala je tadašnje okvire za žene.
Crkva je u ono doba bila bogatija od svih kraljevstava zajedno. Pape su krunile careve, miješale se u politiku, a neuk narod plašile propovijedima poput oca Andrije, često citirajući Danteovu Božansku komediju i slikovito im objašnjavajući što ih čeka ako se ne povinuju božjem naumu.
Ovdje možete naručiti moj roman U vrtlogu vremena
